Borska inicijativa

Za grad koji volimo

30 Aug

Šta ih čeka ako ćute i veruju

Radnici Vojnograđevinske ustanove u Kraljevu isterani na ulicu
Dobar samo direktor
Tehnološkim viškom proglašena 272 radnika, a na svom radnom mestu ostao samo – direktor
KRALJEVO – Ono što se desilo radnicima bivše Vojnograđevinske ustanove (VGU) u Kraljevu svakako spada u rubriku “verovali ili ne”. Oni su u istom danu najpre dobili ugovore o stalnom zaposlenju u novoosnovanoj firmi “Kraljevo gradnja”, a zatim, nekoliko sati kasnije i – otkaze. NJih 272 proglašeno je tehnološkim viškom, a na svom radnom mestu ostao je samo direktor Cvetan Lazarevski.
Sve se ovo, daleko od očiju javnosti, desilo poslednjeg dana novembra i prvog dana decembra minule godine. Posle više od pola veka postojanja Vojnograđevinska ustanova je, odlukom Ministarstva odbrane, likvidirana, a zaposlenima je rečeno da će biti u stalnom radnom odnosu u novooformljenoj firmi “Kraljevo gradnja”, koju je, kako je i rečeno, osnovala Vlada Srbije. Ustanova je prestala da postoji 30. novembra 2006. godine, a već 1. decembra vojnim građevincima su poslati ugovori o radnom odnosu. Međutim, gotovo istovremeno su im stigla i rešenja kojima su proglašeni za tehnološki višak. Na tom spisku, osim direktora Lazarevskog, našli su se svi nekadašnji radnici VGU.
- Sve je na silu urađeno, a prema nama su se ponašali kao da smo stoka. Čak su nam predlagali da potpišemo rešenja da se nećemo buniti. Iako je u Ministarstvu odbrane dogovarano nešto drugo, oficiri, koji brinu samo o sebi, namakli su nam omču oko vrata bezobraznim nepoštovanjem zakona. Ako smo tehnološki višak, nas je, po postojećem zakonu, trebalo zbrinuti kao i vojna lica, a ne kao stoku šutnuti u zadnjicu – ogorčen je Vukić Mimović, bivši šef kadrovske službe VGU.
Radnici su kivni na Ministarstvo odbrane zato što, “ako je već moralo”, nije proglasilo stečaj preduzeća. Tako bi se stekli zakonski uslovi da zaposleni dobiju novac iz takozvanog socijalnog programa i ostvare pravo na prinadležnosti Fonda za zapošljavanje.
- Ova prava možemo ostvariti samo ako je firma otišla u stečaj, odnosno prestala da postoji. Ministarstvo odbrane, odnosno Vlada Srbije, nije želela da ugasi preduzeće. U radnom odnosu je ostao direktor, a to znači da ona nije likvidirana. Mi smo tako ostali bez prava koja imaju radnici propalih preduzeća. Ne možemo da ostvarimo pravo na socijalno i penzijsko osiguranje, ne možemo da overimo zdravstvene knjižice – objašnjava Biljana Tošić, referent za radne odnose bivše VGU.

NI ZA VEKNU HLEBA
- Trideset i dve godine sam radio u Vojnograđevinskoj ustanovi. Letos sam na gradilištu polomio nogu. Idem na štakama. Da bi se lečio i išao na rehabilitaciju, treba mi overena zdravstvena knjižica. Da zaradim za sebe, ne mogu. Dajte mi barem po hiljadu dinara mesečno da imam dnevno za veknu hleba. Kuda ću ovako polomljen – vapi Milan Ristić, radnik VGU.

VGU je proteklih godina poslovala s velikim gubicima i račun joj je već četiri godine blokiran. Nekada moćna firma, koja je imala gradilišta širom nekadašnje Jugoslavije, tako je doživela poslovni krah.
- To je zbog toga što nam je Ministarstvo odbrane nametalo nesposobne direktore i na kraju nas šutnulo u provaliju. Koliko smo puta samo u Beogradu razgovarali s nadležnim oficirima, ali nijedan dogovor nije ispoštovan. Ne libim se da kažem da postoji još jedna mafija “vojnodohodovna” – ljutito je rekao Želimir Mitrović, dugogodišnji referent kraljevačke VGU.
Predstavnik Ministarstva odbrane Aleksandar Stojanović, načelnik Uprave za budžet i finansije, obećao je nekadašnjim radnicima VGU da će pokušati da u Vladi Srbije reši njihov socijalni status, ali im je u lice skresao da više ne dolaze u firmu, niti da računaju na isplatu zaostalih dvadesetak plata “jer novca za sada nema”.
- Nismo likvidirali firmu zato što smatramo da treba pokušati s novim poslovima. Ovde će ostati direktor i čuvari. Kasnije ćemo, možda, pozvati još radnika, ali za sada je tako – hladnokrvno je kazao Stojanović.
Utisak je da je Vlada Srbije izigrala radnike kraljevačke VGU jer je njihova socijalna potraživanja, od 200 miliona dinara, mogla da isplati. Ovako, Kraljevčani su ubeđeni da se priprema teren za “laku” kupovinu firme, čija je vrednost procenjena na oko 400 miliona dinara.
Oni su u Beograd poslali poruku da to neće dozvoliti. U ozbiljnost njihovih namera, uverio se Aleksandar Stojanović, na koga radnici bivše VGU umalo fizički nisu nasrnuli.
MILOŠ MILIŠIĆ (SINA)

2 Responses to “Šta ih čeka ako ćute i veruju”

  1. 1
    Slobodan Radulović Says:

    Umesto svog komentara prenosim komentar sa
    http://www.diskusije.net/…/buna-protiv-dahija-2780:

    Buna protiv dahija!
    E, sad, ljudi moji, kada ovu parafraziranu politikološku priču prevedete na prost, narodni jezik, kad se osvrnete oko sebe i uporedite teoriju sa praksom, videćete da je ovde, u ovoj našoj Srbiji, sve već odavno otišlo u tri lepe pizde materine! Ovde skoro da više niko od vajnih političara ne misli o narodnom, nacionalnom, državnom interesu. Svi, ali ama baš svi akteri srpske političke scene misle samo na sebe i svoje ugojene stranačke guzice. Ovde se sve meri količinom prljavih para, ovde je sve na prodaju i sve funkcioniše po ekonomskim zakonima buvlje pijace. Takozvana srpska politička elita doživljava vlast samo i jedino kao odličnu priliku za lično bogaćenje i ličnu promociju. Oni na narod gledaju kao na ovce koje treba što temeljnije ošišati, kao na marvu kojoj treba skinuti kožu s leđa.

    Nakotilo se tu svega i svačega. U srpskoj politici, u samom njenom vrhu, danas ima svakovrsnog ološa. Među istaknutim srpskim političarima ima i manijakalnih lopova, i patoloških lažova, i odbeglih psihijatrijskih bolesnika, i nezalečenih narkomana, i karijernih alkoholičara… Svega tu ima, svega i svačega, ali skoro da nema nijednog poštenog, sposobnog i odgovornog čoveka.I onda nije nikakvo čudo što nam je ovako kako nam je. Onda, zapravo, i ne treba da nas čudi to što danas, dva meseca posle izbora i usred kosovske i haške drame, nemamo ni konture nove srpske vlade. Jer, ovi što sada pregovaraju o podeli vlasti ne misle ni na šta drugo osim na sebe i svoje. Njima je jedino stalo da zauzmu što bolju (čitaj: profitabilniju) poziciju. Njih, bre, interesuju samo lova i samo privilegije. Uostalom, verovatno ste već primetili kako se svi polomiše da dobiju mesto ministra finansija, kako svi raspravljaju o funkciji guvernera, poziciji ministra energetike, privrede, privatizacije…

    Niko, majku mu staru, ni da spomene kulturu, ekologiju, dijasporu, niko se baš preterano ne interesuje za prosvetu, nacionalne manjine, veru… Zašto? Pa, prosto zato što svi hoće ona ministarstva u kojima se vrti i kontroliše velika lova. Prosto zato što suštinu današnje visoke srpske politike ponajbolje objašnjava ona vašarska parola: “Ko nabije, taj dobije”.

    I šta sad? Šta ćemo mi sinji kukavci sa tim i takvim političarima u državnom vrhu? Šta nam valja činiti? Kojim putem treba krenuti? Ne znam, ali po onoj teoriji sa početka ovoga teksta, narod ima puno pravo, ali i obavezu da se pobuni protiv nesposobne, korumpirane, kriminalne vlasti. Da se ja nešto pitam, odavno bi ovde radile govnjive motke…

  2. 2
    Borsky ONLINE » Blog Archive » Kad na vrbi rode “mooda” Says:

    [...] Borsku incijativu, i Jugine pozive na buđenje, razmišljanje svojom glavom  ali pre svaga na zdravo [...]

Leave a Reply

© 2010 Borska inicijativa

Design by Best Web Hosts -- Made free by Best Blog Hosting and WordPress Themes